Obzirom na veliki interes suvlasnika u praksi za pitanja zastare naplate novčanih dugovanja, osobito dugovanja pričuve – izlaže se uvid u ovu, za suvlasnike, posebno važnu temu.
Institut zastare i dosjelosti lice su i naličje načela da treba štititi faktično vršenje odnosno nevršenje nekog prava tijekom određenog vremena. Tako vjerovnik koji ne vrši svoja prava za naplatom duga pristaje na gubitak toga prava(kod obveznog odnosa prava na tužbu).
U tom smislu zastara određuje vremensku granicu za ostvarenje vjerovnikovih prava.
Zastara suvlasnika nakon određene vremenske granice oslobađa obveze čuvanja isprava kojima dokazuje plaćanje obveze.
Svrha je ovog materijala inicijalno pomoći u postupku edukacije suvlasnika.
Međutim, motiv materijala i njegova namjena(za potrebe suvlasnika) posljedično se održava i na njegov uži opseg bez detaljiziranja stavki propisa (što u ovakvoj vrsti materijala nije moguće).
Stoga je ovaj materijal isključivo edukativne i opće naravi: kao putokaz za snalaženje, te pojedinačnu i osobnu samostalnu, odgovornu primjenu izvornih propisa o zastari.
|
TEMU OBRADIO I PREDSTAVIO:
IGOR CRVARIĆ, magistar prava
|
UVOD - ZASTARA NAPLATE NOVČANIH POTRAŽIVANJA
Inicijativa za razmatranje teme osniva se na svakodnevnim upitima suvlasnika.
Bilježe se zahtjevi suvlasnika sa opomenama, ovršnim rješenjima radi objašnjenja instituta zastare,što je od osobitog značaja kada je suvlasnik namirio dugovanja, ali ne raspolažu uplatnicama odnosno dokazima o izvršenim plaćanjima. Zato je smisao razmatranja teme ukazati na vrijeme u kojem je suvlasniku potrebno čuvati dokaze o uplatama. Od interesa za razmatranje teme su određeni propisi u odnosu na koje se najčešće u praksi postavlja pitanje zastare. Takvi se propisi kategoriziraju u 2 grupe:
- u obvezno pravnim odnosima: Zakon o obveznim odnosima (ZOO) NN 35/05 na snazi od 1. siječnja 2006.
- s načelom da se rokovi zastare utvrđuju i posebnim zakonima npr. o mjenici, o čeku, o industrijskom vlasništvu i sl.